Udruga za pomoć životinjama
12.11.2014. dan kao svaki drugi, po ničemu neobičan promijenio je njen i naš život zauvijek. Slučajno, kao da nas je samo nebo poslalo našli smo se upravo tamo kada je nju, tada četveromjesečnu štenicu lupio auto koji je vozio ispred nas. Njega nije bilo briga za nju, ali nas je. Jauk koji se tada prolomio zrakom ne želimo više nikada čuti. Bol, bespomoćnost u njenim očima i golema tuga... Znali smo da nije dobro, da je nešto ozbiljno. Veterinari su potvrdili naše sumnje, Bebi je napukao L1 lumbalni kralježak i hitno je operirana na Veterinarskom faxu u Zagrebu. I tada počinje najteži dio, Bebina rehabilitacija i oporavak koji još uvijek traje. Borba da Beba prohoda jer nakon nesreće Beba je oduzeta na zadnje noge.
Beba je prošla težak put, dekubituse, infekciju, gubitak težine... bilo je teško... no Beba uz sebe ima ono što je u cijeloj priči najvažnije - ljude koji ju vole i koji brinu o njoj. Beba također ima i donatore koji omogućuju Bebi liječenje i da ima sve što joj je potrebno. Iako volonteri pomažu, najvažniju ulogu u Bebinoj rehabilitaciji ima njena teta čuvalica. Njena spasiteljica koja je otvorila vrata svoga doma i Bebu primila u svoju obitelj. Ona svaki dan Bebi previja rane, čisti ju, masira, vježba s njom, igra se i mazi... njih dvije govore jedna drugoj bez riječi, one se jednostavno razumiju.
Beba ima osjet u nogama, no još uvijek ne može hodati. Uz terapiju akupunkturom i fizioterapiju mi se nadamo i vjerujemo da će Beba opet hodati. Moramo vjerovati u to jer Beba je do sada pokazala nevjerojatnu hrabrost i srčanost i ona je BORAC koji ne odustaje, a ne odustajemo ni mi od nje. I vjerujemo da će Bebina priča imati happy end jer Beba to zaista zaslužuje!
Bebina rehabilitacija još uvijek traje i Beba još uvijek treba pomoć dobrih ljudi. Svakodnevne vijesti o Bebi i njenom oporavku možete pratiti na našem page: www.facebook.com/smijesakzadom
Beba ovisi o nama i pomoći dobrih ljudi jer ona nema dom, nije imala čip, nitko ju nikada nije tražio i tako je postala NAŠA, naša Beba.
Beba je bila na prvoj fizioterapiji u Zg kod dr.Deni. Masirali smo se, mazili, rađena je terapija strujom, magnetom i lampom. Beba je sve fino obavila, bila dobra i od dr. dobila kost za žvakanje pa se zabavljala curka. Terapije će se nastaviti u ritmu 2x tjedno. Nadamo se da smo sve bliži danu kada će Beba stati na svoje noge, vjerujemo u to, vjerujemo u našu Bebu. ♡
Konačno je Bebica izašla na sunce, travu i uživanciju na dvorištu. Malo je reći da je uživala na friškom zraku. A uživali smo i mi s njome. Gledajući je kako je sretna. Družila se i s Vitom (retrivericom od tete čuvalice) po prvi put i prošlo je sve super. Jurcala je u kolicima, prešnjofkala cijelo dvorište. Na kraju smo vježbali i na kikiriki lopti kao šro nam je teta fizioterapeut i rekla da moramo. Noge sve bolje napreduju, lijeva nam je još jako pokočena ali zato DESNA odlično napreduje i mislimo da je samo pitanje dana kada će se s njome početi služiti. Iako ih i dalje obje ne koristi desnu je jučer u jednom trenutku zaista koristila i oslanjala se na nju. Izlasci na dvorište za Bebu će sada postati svakodnevnica i mora, mora prohodati!!!! GO BABY, GO, GO, GO!!!!
Ne mogu, a da ne ponovim makar znam da sam već puno puta napisala koliko je Beba smiješna, ali fakat je. To jednostavno treba doživjeti! Ona je glumica samo takva. Iako još uvijek štene, Beba kao što sam rekla ima preko 18kg i velika je. Mislim da se razumijemo moja Vita ima 30kg, ali Beba mi se čini težom i većom. I sad ona takva velika i teška, želi se uvaliti u moje krilo i ne ona to želi i gotovo i onda se tako dovuče, stavi prednje cape na krilo ja joj dignem dupe i opa evo je u krilu. Onda se mazuljamo. ♡♡♡ Beba kad ide u goste (veterinarima) jako je pristojna, poslušna, strpljiva i mirna. Naravno sve ono što nije doma. Svi je vole, maze i dijele puse. Ma glumica vam je to objasnim ja ljudima. Ova subota je bila savršena od jutra do večeri, totalno punjenje duše i srca. ♡ Beba je bila vani, ok nije joj prvi put ali dan je bio topao sunčan i Beba je provela sat i pol vani. I onda se desilo nakon nekog vremena kad Beba nije bila u kolicima, podvukla je zadnju desnu nogu pod sebe i stala na nju. Bar tako mislim. Od šoka i uzbuđenja sam zaboravila šta je i kako napravila. Znam da sam vrištala i skakala od sreće (netko sa strane bi reko ova je poludila, briga me), znam šta sam sebi obećala kad Beba prohoda. Ma zapravo želim reći da je to bila ogromno velika stvar i cijela ekipa je to vidjela. Meni je to bilo dosta za slijedećih pet dana da me drži u euforiji i da mi da snagu, volju i želju za dalje. Ja ne mogu zapravo napisati kako je to djelovalo na mene. Još sam uzbuđena. Eto toliko. Jedva čekam dan kada ću u Bebin dnevnik upisati samo dvije riječi velikim slovima. Sretna sam! ♡ Beba i A.
Ja ću poludjeti s Bebom! Ona si je toliko super u kolicima da je bez pol beda preskočila prepreku na dvorištu doslovno s kolicima u zraku! Lijepo se dočekala na noge. Meni su zubi skoro otpali od grča kako sam stisnula zube, jer mislila sam da će opasti koliko je duga i široka zajedno s kolicima, sva sreća pa su stradali samo moji zubi.
Osim kokoši kojima je stvarno fascinirana, primijetila sam da nema neku "agresiju" prema mačkama.
Imamo tu jednog kompića koji dođe papati, žuti mačak bez repa. Zovemo ga Žuti.
Ali kokoši ne može nitko nadmašiti to je neki zen kad ih vidi.
Baš jučer bili smo vani i ono malo zalutaš mislima, a Beba hoda metar ispred mene i čisto iz navike kako vodim Vitu velim ja Bebi "Stani" i Beba stane. Ok to je slučajnost, ali ponovimo "Stani" i stala je. Definitivno ću to sutra opet ponoviti, pa da vidimo.
Bili smo ovih dana na akupunkturi, imali smo neku pauzu od deset dana.
Beba je jako mirna na terapiji možda zen opet???!!
Al stvarno desna noga je super! Toliko puno pomaka se dešava s nogom, zdjelicom, repom tak da sam vetici danas rekla "To je korak, jeste vidjeli" !? Valjda sam opet bila u deliriju, pa je onako blago srušila moje nade.
Ali Beba je opet desnom nogom napravila "to". Onda smo se vetica i ja našle na pola puta i da to je bila neka vrsta koraka, ali previše medicine u objašnjavanju za mene (živci, transmiteri povezivanje bla, bla, bla). Ja sam uživala u Bebinom polukoraku.
Beba tjedno ima puno terapija ide na 2 akupunkture i 2 fizioterapije tjedno. Nadamo se uskoro i bazenu. Iz više razloga....(šalim se)!!!
Uz sve to skoro svaki dan provodi vani preko sat vremena u kolicima (bitno za ravnanje kičmice), tretiramo je lampom, istežemo lijevu nogu i skačemo na kikiriki lopti. Nakon toga se mazuljamo u krilu, da krilu jer Beba misli da je mali pas.
I onda ja si to tako mislim da Beba onako umorna utone u sanak, sa mislima o jednoj livadi, ptici, suncu i vjetru.
Snovi se ostvaruju, zar ne!
Volim te Beba!
Beba i A.
Dragi prijatelji, to sam ja Beba :) Evo da vam se malo javim i sa slikicama iz šetnje. Ovo vam je moja jedna uobičajena dnevna šetnja.
Moja teta A. i ja svaki dan idemo šetati u veliku travu.
To vam meni za moje none jako paše, travica je mekana i ja se sve češće dižem na desnu nogicu, a polako mi i lijeva počinje služiti.
Nemam snage još da dugo stojim na nonici ali biti će i to bolje.
Svakim danom napredujem. :) Akupuktura,fizioterapija i vježbice doma mi jako pomažu i none su sve bolje i bolje. No molim vas nemojte misliti da sam ja sada dobro i da više ne trebam vašu pomoć. Puno sam bolje u odnosu na prije no moja priča i moj oporavak još nisu gotovi. Trebam i dalje vašu pomoć za sve moje potrepštine, terapije, papicu itd.
Molim vas nemojte me zaboraviti! Veliki put smo prešli i nadam se da je najgore iza mene ali još puno borbe i terapija je pred menom kako bi mi none proradile da me konačno mogu nositi.
Molim vas nemojte me zaboraviti! :)
Voli vas sve vaša Beba. :)
Nisam dugo pisala... Ah baš se svega nagomilalo, vjerojatno zato što se uskoro vraćam raditi. Da, da, da... i eto problema. Beba ne gubi smještaj ne, ne... Ono što bi zapravo ja htjela je da Beba nađe svoju obitelj. Obitelj koja će Bebi pružiti osjećaj pripadnosti, koja će joj dati odgoj, obitelj u kojoj će moja sreća biti punopravni član obitelji. Ufff odmor srce lupa, suzi oko....
Dakle punopravni član obitelji. Beba je došla do faze kad iako nije još cijepljena ne mora biti više u "karanteni". Dekubitusi nema ih, infekcije nema, kile imamo ih, desna noga radi, lijeva počinje. Ma joj ljudi puno toga nemogućeg Beba je savladala. :)
Beba treba svoju obitelj stvarno nije to brigo pređi na drugoga, to je zapravo kao slijedeća terapija.
Vjerujem kako bi još više napredovala. I znam da je pitanje pa zašto ne ostane tu.
E sad kad sve to posložiš u glavi ispada ovako. Ja ne mogu biti sebična i zadržati Bebu sa onim što joj mogu pružiti, a znajući da to nije dovoljno, odnosno korisno za nju.
Iako sam mislila (ok sad sam malo sebična sorry V i T) da ću ja biti prva koja će vidjeti Bebu bržu od vjetra. Možda još i stignem, a možda ćeš baš to biti TI!
Kada sam krenula u sve ovo, a i prije Bebe dugo sam razgovarala sa sobom i na kraju rekla sebi:
POSTOJI TISUĆU RAZLOGA ZAŠTO NE POMOĆI, A SAMO JEDAN ZAŠTO JA TO ŽELIM!!!
Eto nadam se da će se naći tamo negdje netko, možda još to i ne zna, tko će preuzeti Baby Lee i pružiti joj ono što ja ne mogu!!
Beba i A.
10.07.2015. u 10:25 Beba - Baby Lee je potrčala. Pretrčala je dugin most i sad je slobodnija nego ikada u svojih nepunih godinu dana.
Svjesne smo reakcije koju će izazvati naša odluka da uspavamo Bebu, no mi smo od početka bile svjesne Bebinog stanja i rizika koje takvo stanje nosi po zdravlje cijelog organizma i da će možda doći trenutak kada će Beba ući u začarani krug infekcija i antibiotika, ponovnih infekcija, još žešćih terapija... A mi to svojoj Bebolinki nismo htjeli priuštiti, jer to ne bi bio čin ljubavi nego sebičnosti.
Treba imati snage voljeti i pustiti.
Tvoje Vlatka i Tara
BEBA BABY LEE
2014. - 10.07.2015.
R.I.P.